Shopping Cart
Your Cart is Empty
Quantity:
Subtotal
Taxes
Shipping
Total
There was an error with PayPalClick here to try again
CelebrateThank you for your business!You should be receiving an order confirmation from Paypal shortly.Exit Shopping Cart

"Denijalova sehara "

poezija za djecu i odrasle


autor: Denijal Dergić

Ako nekad ti primjetiš,

Moju tihu kuću ovu,

Obraduj me sa selamom,

I uputi za me dovu.


Napomena


Svi ovdje pisani radovi su autorsko djelo vlasnika ove web stranice. Hvala Allahu dž.š. koji mi je podario ovaj dar i omogućio da ovaj svoj dar podijelim sa drugima.


Javno publikovanje tekstova (na internetu i u štampi) dozvoljeno je ukoliko navedete ime autora ili izvor informacija.


Stihove je dozvoljeno koristiti u edukativne svrhe, kao i u svečanim prilikama i za to nije potrebno tražiti dozvolu autora. .


"Denijalovu seharu" uređuje i stihove piše Denijal Dergić.


Ukoliko imate neke primjedbe, zamjerke, prijedloge možete ih slobodno uputiti. Pogotovu ukoliko vidite da se neki tekst ili dio teksta kosi sa našom časnom vjerom,volio bih da me opomenete i biće mi izuzetno drago da mi to napišete.


Kontakt: [email protected]

Autor o sebi


Rođen sam 1963 godine u Zagrebu, gdje su moji roditelji radili. Samo nekoliko mjeseci po mom rođenju, vraćamo se svi zajedno nazad u Bosnu i Hercegovinu. Osnovnu i srednju školu sam završio u Prijedoru.

Pisanjem poezije sam se počeo baviti slučajno i dosta kasno u nekim teškim i posebnim trenucima za mene. Neki moji stihovi su uvršteni u udžbenike "Islamskog vjeronauka" u izdanju Mešihata IZ u Hrvatskoj.Objavljivao nešto nekada, danas objavljujem samo u ovoj maloj pjesničkoj radionici. Vjerovatno stihovi koje pišem nemaju neku veliku književnu vrijednost, ali znam da ih pišem iskreno iz srca i da mi je na neki način obaveza da ih objavim, pa to činim na ovaj način.

Ne pripadam nikakvom pokretu ili udruženju. Nisam član nikakvih nevladinih a ni ostalih organizacija ili udruženja. Nisam član ni jedne političke stranke, partije ili pokreta. Trudim se da budem dobar vjernik, musliman, džematlija, Allahov rob.

Ostali stihovi

Stihovi o svemu i svačemu, o Bosni, rodnom kraju, stihovi napisani u vrijeme Corone virusa, stihovi o selu, sesoskoj tradiciji itd...

Svakog dana neko ode

Svakog dana neko ode,

I napusti rodnu grudu,

Ljudi žele živjet bolje,

Nagrađeni prema trudu.


Ostaše nam prazna mjesta,

Puste njive, neorane,

Više niko ne miriše,

Behare ni jorgovane.


Odlazimo zdravi, mladi,

Da bi stekli ugled, pare,

Vraćamo se pogrbljeni,

Vraćamo se u mezare.


Velike su naše kuće,

Djece nema, pa su prazne,

Sagradismo zlatne dvore,

Sačuvaj nas Bože kazne.


Napuštamo rodnu grudu,

Cvjetne bašte i bunare,

Koga li će u džamiju,

Zvati ezan sa munare.


----------------------------------------


Negdje u daljini moje selo spava


Ja opet sna nemam u toj tamnoj noći,

I ulazim budan u svitanja plava,

A htio bih rado svojoj kući poći,

Negdje u daljini moje selo spava.


Otvorene oči nedaju snu prići,

Mješaju se opet skupa san i java,

Eh da mi je sada svojoj kući stići,

Negdje u dalji moje selo spava.


Opet vidim kuću i štalu od blata,

A u štali samo par konja i krava,

Kao da su stale kazaljke od sata,

Negdje u daljini moje selo spava.


Budan sanjam njive, kukurzna polja,

Miriše mi sijeno, pokošena trava,

I vremena što su bila mnogo bolja,

Negdje u daljini moje selo spava.


Ali ne znam ni sam šta li me to koči,

Na jastuku budna i umorna glava,

Ja opet sna nemam u toj tamnoj noći,

Negdje u daljini moje selo spava.


----------------------------------------------------------------------------


Da je meni...


Procvjetao bagrem bijeli,

Godina je medonosna,

Sad bih dao ja svijet cijeli,

Da je meni moja Bosna.


Da je meni Bosna moja,

Sto se budi s novim danom,

Sa milion lijepih boja,

Sa zvonima i ezanom.


Da je meni Bosna moja,

Dok na zemlju aksam pada,

Ona stara, finog kroja,

Puna suma i livada.


Da je meni moja Bosna,

Da me prodje nesanica,

Razdragana i ponosna,

Ko sa starih razglednica.


Procvjetao bagrem bijeli,

Zeleni se trava rosna,

Al me nesto od nje dijeli,

Da je meni moja Bosna.


__________________________________________________________________


Fali mi sada...


Fali mi sada Ramazan u Bosni,

Ezan sa nase nove dzamije.

Djeca sto sretno igraju se vani,

Sehuri, iftari i teravije.


Fali mi sada Ramazan u Bosni,

Kandilji sto se u aksam pale,

Mahala moja s mirisom somuna,

I dani sretni bas mi fale.


Fali mi sada Ramazan u Bosni,

Fale mi moje drage dzematlije,

Ramazan ovdje ima svojih cari,

Al isto lijepo ko tamo nije.


Fali mi sada ta atmosfera,

Svaki dan ovdje ko da je prazan,

Skoro isto lijepo al nije ko tamo,

Fali mi sada u Bosni Ramazan.


-------------------------------------------


Ja majku u Bosni imam


Ja majku u Bosni imam,

Staricu sto zivi sama,

Ovdje imamo svega,

Al ona nije sa nama.


I novu kucu imam,

Da joj se svako divi,

Lijepu sa crvenim krovom,

Al u njoj niko ne zivi.


Ponekad sa tugom mislim,

Da me je neko kleo,

Bracu i sestre imam,

Godinama ih nisam sreo.


Meni je srce daleko,

Tamo u rodnom kraju,

A djeca sve vise stranci,

Za Bosnu nece da znaju.


A ja ostadoh zeljan

Bosaskog sunca i snijega,

Kad nista imao nisam,

Tada sam imao svega.


--------------------------------------


Mene nesto Bosni...


Mene nesto Bosni zove,

Da joj krenem, da poletim,

Kao ptica da joj sletim,

Drage ljude zijaretim.


Mene nesto Bosni tjera,

Da joj krenem da putujem,

Da ezane u sabahe,

I aksame ja zacujem.


Mene nesto Bosni gura,

Cini mi se ovdje vehnem,

Tamo mi i zrak ljepsi,

Da nestajem kada krenem.


Mene nesto Bosni vodi,

Dok mi srce brze tuce,

Putevi su da se predju,

Kao magnet jako vuce.


Mene nesto Bosni vuce,

Mene nesto Bosni tjera,

Kada laste s juga krenu,

Ja cu tada sa sjevera.


-----------------------------


Zima


Hladnoca pocinje sve vise da steze,

Zima je dosla brzo iznenada,

Dok moje misli daleko bjeze,

Gledam kroz prozor prvi snijeg pada.


Pada li sada snijeg u zavicaju,

I jeli pokrio baste i avlije,

Dali to cujem jos djeciju graju,

Prave li sada od drveta skije.


Ko sada pravi prtinu po putu,

Jure li opet sanke niz strmine,

Kao da cujem majku zabrinutu,

Stavi tu kapu, ozepsces sine.


Davno sam otisao iz svog sela,

Od zavicaja me daljine dijele,

Dok kao rojevi najvecih pcela,

Padaju krupne pahuljice, bijele.


---------------------------------


Jesen je stigla


Jesen je stigla, zuto lisce pada,

Budi u meni uspomene stare,

Vraca me u dane mladosti moje,

U malo selo ispod Kozare.


Tamo je sada nestvarno lijepo,

Opada licse sa krosanja grana,

U tihoj noci cuje se pjesma,

To momci idu sa perusanja.


Sada mi fale obicaji nasi,

Pekmez od sljiva i kestenje vruce,

Ovdje se ne cuje ezan sa munare,

Tako sam davno otiso od kuce.


Raznosi vjetar lisce na sve strane,

ono mi nesto sapce u letu,

Ko da mi kaze vrati se kuci,

Jer nigdje nije ljepse na svijetu.


---------------------------------------------------


Ko na dlanu (II)


I sad vidim ko na dlanu ,

Da zazmirim samo treba,

Ispred kuce majku staru,

Jedan komad plavog neba.


Trnci mi kroz tijelo prodju,

Kad se sjetim svog sljivara

A okolo pcele zuje,

Kupe nektar iz behara.


U dalekom sada svijetu,

Nije nista kao prije,

Gdje je sada onaj djecak

Sto je znao da se smije


Kad se sjetim proslih dana,

Srce brze tad zalupa,

Al mi fali moj komsiluk,

Da pijemo kahvu skupa


--------------------------


Ja ti selam saljem


Ja ti selam saljem moja majko stara

Iz daljine pisem ovo pismo tebi

Da sam znao da ce ovako mi biti

Nikad draga mati ja otiso nebi


Za nafakom krenuh u pustu tudjinu

I ostavih tebe moja mati draga

Suzno oko i sad gleda i daljinu

Od pogleda tvoga nema veceg blaga


Osta zamnom selo i dzamija stara

Ovdje dani lete iako su dugi

Htjedoh da zaradim i ja nesto para

Da se i ja skucim kao i svi drugi


Mislio sam da cu preboljeti lako

Tebe i sve drugo sto me jako veze

Sada mi je jasno ne mogu nikako

Svakim mi je danom sve teze i teze


Vraticu se mati i ja domu svome

I ja sada vidim nisu vazne pare

Mnogo mi je draze vidjet lice tvoje

I u sabah cuti ezan sa munare


--------------------------------


Ptica


Sanjao sam nocas cudne snove,

kako letim svome rodnom kraju,

a ptica sam i nose me krila,

ja se vracam svome zavicaju.


Iz visina gledam kucu staru,

vidim majku ozarena lica,

moja draga maramom mi mase,

ja se vracam, letim kao ptica.


I srecan sam nocas u snu bio,

moja kuca tako mi je mila,

nikada se ne bih probudio,

jutros placem, slomili mi krila.


--------------------------------


Rodni kraj


Zlatna sehara


I stigoh kuci umoran al sretan,

Ali i s tugom i puno sjete,

Umor me svlada, zaklopih oci,

Uskoro zaspah ko malo djete.


U snu pronadjoh cudnu seharu,

Koja je unutra sva puna zlata,

Nikakvo zlato tražio nisam,

Ne privlaci me miris dukata.


I u snu zbunjen bisere gledam,

Otkud kod mene što moje nije,

I dali ova zlatna sehara,

Tajnu nekakvu možda krije.


Dukati žuti, biserje sija,

Ko da mi kaže sve je tvoje,

Zašto baš meni cudim se svemu,

Milion pitanja u snu se roje.


U sabah rani otvorih oci,

Zahvalih Onom koji sve stvara,

Presretan što sam u svojoj kuci,

Bosna je moja zlatna sehara.


------------------------------------------


Nije nista kao prije


Kad pogledam stare staze,

Nije nista kao prije,

Kao da su neke druge,

Kuce baste i avlije.


Nije nista kao prije,

Sve nekako drugacije,

Ni oblaci isti nisu,

Samo ista kisa lije.


Nije nista kao prije,

Sve je manje i starije,

Nepoznato i tamnije,

Samo isto sunce grije.


Nije nista kao prije,

Svak se sada manje smije,

Cak ni ljudi isti nisu,

Samo isto zito zrije.


Nije nista kao prije,

Kazu da je bogatije,

A meni je sve jadnije,

I u srcu sve hladnije


------------------------------------


Pokraj pruge


Rastao sam pokraj pruge,

Divio se daljinama,

Brojao sam sve vagone,

I hodao po sinama.


Sanjao sam kad cu uci,

U vozove sto odlaze,

U daljini srecu naci,

Zaboravit stare staze.


Pokraj pruge stara klupa,

Vozove sam nekad ceko,

Otisli su svi vozovi,

I ja moradoh daleko.


Pokraj pruge na stanici,

Presusila stara cesma,

Ni putnika vise nema,

Ne cuje se vise pjesma.


Pokraj pruge na stanici,

Stojim opet, kosa sijeda,

Gdje je sada onaj djecak,

U daljine dal jos gleda.


------------------------------------------


Zelena rijeka


Kroz moje djetinjstvo tekla je rijeka,

valovi nosili ezan sa munare,

prve sam sure ucio kraj nje,

harfove prve iz sufare.


Onda su dosla teska vremena,

Kad sve se rusi i sve izgara,

Proguta plamen dzamiju staru,

U vodu pala vitka munara.


Jos uvijek tece zelena rijeka,

Na njene obale ne idem cesto,

Moj dzemat na me i sada ceka,

U safu prazno je moje mjesto.


A moje srce cesto pozeli,

u susret mojoj rijeci da krene,

da opet cujem ezan sa munare,

i uzmem abdest sa obale njene.


----------------------------------------------


Jos uvijek sanjam...


Jos uvijek sanjam maleno selo,

Idilu kakve nema vise,

Jos uvijek sanjam psenicu zrelu,

I topli vjetar sto je njise.


Jos uvijek cujem djeciju vrisku,

Tu ispred skole stare,

Jos uvijek cujem mujezina,

Dok ezan uci sa munare.


Jos uvijek sanjam prasnjavi sokak,

I bose noge u prasini,

I nanu staru jos uvijek vidim,

Dok abdest uzima u tisini.


Jos uvijek vidim kucu staru,

Koje odavno vise nema,

Stalu sa daskom prekrivenu,

I psa u hladu kuce sto drijema.


Jos uvijek sanjam a onda patim,

I tuga mi se na licu pise,

Ne mogu, ne mogu da se vratim,

Jer tamo nema nikoga vise.


---------------------------------------


Ja nikad nisam... (Hercegovina)


Ja nikad nisam bio u Rimu

I ne znam da li cu ikad biti

Vise bih volio kraj Tekije

Sa vrela Bune vodu piti.


U Pariz nikad isao nisam,

Ni vidio trijumfalnu kapiju,

Vise bih volio u Mostaru,

da vidim onu staru cupriju.


Nikad u Londonu nisam bio,

I ne planiram jednoga dana,

Vise bih volio na Radimlji,

da vidim stecke dobrih Bosnjana.


Preko bare letio nisam,

A sta bih tamo, bas se pitam,

Vise bih volio jednom u Stocu,

da ove stihove nekad procitam.


-------------------------------------------------


Sljiva


Bjelica sljiva savila je grane,

Plodove socne nekad sam brao,

A sad ko stranac pred svojom kucom,

Pomalo uplasen zbunjen sam stao.


Da li da udjem u dvoriste drago,

Tu su sada ljudi neki nepoznati,

Sve mi je poznato al nekako staro,

Da li ce me barem sljiva prepoznati.


I oni zbunjeni isto kao i ja,

Mogu da razgledam nista mi ne brane,

Jos nesto govore ja u drvo gledam,

Ono me pozdravlja, siri mi grane.


Ako nesto trebas, ti slobodno uzmi,

Naslonjen mi rece na ogradu krivu,

Odmahnuh glavim ,Ne treba mi nista,

Al bih samo jednu da uberem sljivu.


-----------------------------------------------------


Bosna


Sve je to Bosna, rijeke i polja

Una, Neretva, Sana i Drina

Sve je to Bosna planine nase

Kozara, Vlasic, Jahorina.


Sve je to Bosna carsije male

Kozarac, Tesanj, Vlasenica,

Sve je to Bosna gradovi pravi,

Sarajevo, Mostar i Zenica.


Sve je to Bosna najdraza nama

Sve je to nasa sreca, istina,

I dok smo zivi nije sama,

Sve je to nasa domovina.


-----------------------------


Kako je lijep


Kako je lijep moj rodni kraj

Kada pogleda sa Kamena

Kako je lijepo Vidjeti kulu

Sto stoji od starog vremena.


Kako je lijep moj rodni kraj,

Kada se pogleda zasija oko,

Vidi se Kozarac carsija stara,

I Trnopolje ravno siroko.


Kako je lijep moj rodni kraj,

I Kozarusa i Kamicani,

Kako je lijepa Mrakovica,

I Suhi Brod i Brdjani.


Kako je lijep moj rodni kraj,

Kako su lijepi sljivari njive,

Avlije basce i sokaci,

svi moji snovi jos tamo zive.


-----------------------------


Kamen


Ispod planine carsija stara,

zivi svoj zivot zimi i ljeti,

a vise carsije veliki kamen,

svakome pogled tamo leti.


Dok Starenica ko vrijeme tece,

sjeca se kamen proslih vremena,

bilo je mnogo teskih dana,

ali je najteze bez kozaracana.


I kozarcani kamen vole,

pogled na njega srca im grije,

opet se ezan carsijom cuje,

opet se hladna Sedra pije.


I oni sto su negdje daleko,

ne treba niceg da se stide,

dovoljno je da sklope oci,

i sliku kamena pred sobom vide.


Ispod planine carsija stara,

zivi svoj zivot zimi i ljeti,

a vise carsije veliki kamen,

svakome pogled tamo leti.


------------------------------------------


Kozaracki Jacijski Ezani


Noc je tiha na carsiju pala,

Sve ljepote u tami nestale,

Zlatno sunce ode na pocinak,

I zvijezde se ko fenjeri pale.


Prekri tama kamen Kozaracki,

Prekri pute i prekri bunare,

Kad odjednom iz te sve tisine,

Oglasi se se ezan sa munare.


I sa druge vec se ezan cuje,

I sa trece evo sad se javlja,

Doslo vrijeme za jacijski namaz,

Ne smije islam da se zaboravlja.


Burno vrijeme proslo kroz carsiju,

Sirom svijeta sad smo razbacani,

Al se opet sa munara cuju,

Kozaracki jacijski ezani.


---------------------------------------


Stari Grad


Procvao behar u starom gradu,

Zalijevaju ga majske kise,

A rusevine i pustos svud je,

Nikoga nema behar da mirise.


U rusevinama mirise cvijece,

Sazrele su prve tresnje rane,

A djece nema da ih beru,

I da penju se na njene grane.


Ne pamti stara kozarcka kula,

Da bila su ikad gora vremena,

Otjerali su narod stari,

Pucali na njih zbog imena.


Proljece svud je,a nikog nema,

Tek rusevine pogled kvare,

Izgorio je Kozarac cijeli,

I kozaracke dzamije stare.


(maj 1993)


----------------------------------------------------------


Ulica divljih kestenova


S mutnicke dzamije ezan se cuje

Na namaz zove Kozarcane,

Ulica divljih kestenova,

Pamti i neke druge dane.


Sve manje ljudi carsijom seta,

Kako prolaze ljetni dani,

Dok u daljine nepregledne,

Odlaze dragi Kozarcani.


Ovdje ce ostati kamen stari,

Da cuva Kozarac do novog ljeta,

kada ce opet krenuti raja,

U svoju carsiju sa kraja svijeta.


Uskoro jesen ovdje ce stici,

Odnijece dio nasih snova,

Samo ce vjetar nositi ezan,

Ulicom divljih kestenova.


----------------------------------------------


Trnopolje


Kada se pogleda gore uz cestu

vidi se kozaracki kamen stari,

vide se sume pasnjaci, njive,

poneka kuca na Kozari.


Zalazi sunce, aksam se se sprema

a iza ribnjaka brda se plave,

spusta se vece nad ravnicom,

i prve zvijezde vec se pale.


Tisina svud je i nikog nema

u tami ko da se nesto skriva,

jer ne vidi se vise pruga,

ali se cuje lokomotiva.


To ljudi idu svojoj kuci

jer nigdje nije ljepse ni bolje,

i ja cu jednom u voz uci .

doci u svoje Trnopolje.


---------------------------------------------


Sjecanje


Spustilo se Trnopoljsko vece,

Vani tama skoro ko u rogu,

Na pocinak otisli su ljudi,

A ja evo zaspati ne mogu.


Jacija je vec odavno prosla,

A ja budan sam u noci ovoj,

Kao zvijezde sijaju kandilji,

Na munari novoj Trnopoljskoj.


Ratno ljeto u Bosni je bilo,

Nestali su mnogi dragi nasi,

Sa fatihom i suzom u oku,

Spominju se bivsi logorasi.


Prosli dani stradanja i tuge,

Svakoj boli Allah nadje lijeka,

Trnopolje zaspalo je moje,

I u miru novi dan sad ceka.


-------------------------------------------------


Gledao sam


Gledao sam zbunjeno i nijemo,

Crni oblak kako se izvija,

I suza je od tuge potekla,

Izgorjela nasa je dzamija.


Nisam znao na koju cu stranu,

Nepoznati bili su mi puti,

I dovu sam tiho saputao,

Dace Allah, ezan ce se cuti.


Cekali smo tuzno u tudjini,

Dani tuge ko da vjecno traju,

Dace Allah, samo On to moze,

Da krenemo svome rodnom kraju.


Allah nam je uslisao dove,

Svome gnijezdu vratile se laste,

Na temelju od dzamije stare,

sada nova i jos ljepsa raste.


(Javno publikovanje tekstova dozvoljeno je ukoliko navedete ime autora ili izvor informacija. Stranicu je dozvoljeno "reklamirati" na fb, web stranicama ili na blogovima)

U vremenu Corone

Stihovi napisani u vrijeme pandemije Coronavirusa, poredani od novijeg datuma


Trnopolje nekad i sad


Nekad bilo sad se spominjalo,

Jedno selo u svemu najbolje,

Za uho je svakom zapinjalo,

Kad čuje za riječ Trnopolje.


Za primjer su uvijek svima bili,

Svi su uvijek bili dobre volje,

Mnogi su se tada nam divili,

Kada čuju za riječ Trnopolje.


Ali dođe neko ružno vrijeme,

Vrijeme straha i vrijeme nevolje,

Tada mržnje posija se sjeme,

Simbol rata posta Trnopolje.


Nevini su mnogi tad stradali,

Protjerani mnogi su napolje,

U tuđini uvijek se nadali,

Da će opet vidjet Trnopolje.


Malo ih se kućama vratilo,

Ostali su mnogi gdje je bolje,

Al u srcu svome uvijek nose,

Svoje mjesto, svoje Trnopolje.


Denijal Dergić 24.07.2020


****************************


Tamo dole niže pruge


Nekada prije nego što je ribnjak napravljen, tekla je rijeka Gomjenica. Moj rahmetli otac je kao dječak nosio žito da se melje i kupao se u Gomjenici dok je čekao da se samelje... Ovo su stihovi o nekom prošlom vremenu kojeg se malo ko sjeća....


Tamo dole niže pruge,

U barama vidi tuge,

Haman nikog više nema,

Zapušteni ribnjak drijema.


I kanal je zarastao,

Smanjio se, baš nestao,

A nekad je Gomjenica,

Tekla rijeka ljepotica.


I zemlja je plodna bila,

Mnoga usta odhranila,

Rasto bostan, lubenica,

Bilo mnoštvo vodenica.


Drugačije nekad bilo

Tu se žito dovozilo.

Trebalo je poraniti,

Gladna usta nahraniti.


Zahvalno se Bogu bilo,

Sve se sada otuđilo,

Vrijeme teklo tad sporije,

Ništa nije kao prije.


Prošla su vremena stara,

Sad se ima više para,

Svako ima više želja,

Nema sreće ni veselja.


(15.06. 2020-Denijal Dergić)


*****************************


Trake bijele i bijele zastave


Sanjao sam našu staru kuću,

Pred njom ljude u vojnom odijelu,

Tjeraju nas da je napustimo,

I zastavu na njoj majko bijelu.


A riječ u snu izreći ne mogu,

Vrisnuo bih al su usne nijeme,

Košmarni se snovi ponavljaju,

Godinama baš u isto vrijeme.


Ružni snovi ostali od svega,

Uspomene i sada nas dijele,

Oni žele da se ne spominju,

Ni zastave a ni trake bijele.


Ja ne mogu da ih zaboravim,

Jer su moje vidjele ih oči,

Trake bijele i bijele zastave,

One su mi taj košmar u noći.


Denijal D. 31.05.2020


**********************


Revda


Poslanik je nekad davno,

Koračao ko mi sada,

Dok ka Revdi išao je,

Sokacima ovog grada.


Srca su nam u radosti,

Dok ka Revdi mi žurimo,

Poslaniku u zijaret,

Da ga od svih selamimo.


Selam alejk Poslaniče,

Teku ljudi kao riijeka,

Selame ti prenosimo,

Došli smo ti izdaleka.


Selam alejk Ebu Bekre,

Selam alejk o Omere,

I sad ste uz Poslanika,

Zaštitnici čiste Vjere.


(U Medini 2014.god)


Denijal D. 25.05. 2020

Napisana u Medini 2014 g. i zagubljena u jednoj sveski a nađena prije nekoliko dana kada sam trebao svesku da upisujem donacije za bunar/česmu/pumpu za vodu.


******************************


Bajramska


Rasuti smo ko biseri,

Na dnu modrog okeana,

U blagdanu sastavljeni,

Zrna jednog smo djerdana.


Ja ne gledam, ne primjetim,

Jel nas mnogo ili malo,

Bajramska je ova radost,

U srce mi cijelo stalo.


24.05.2020 Denijal D.


*************************


Nastupilo neko čudno vrijeme


Nastupilo neko čudno vrijeme,

Sa maskom se po ulici hoda,

Sada nema neke druge teme,

Poznatog je sresti nelagoda.


Krijemo se ne znamo od koga,

Strah i očaj sve nas više tišti

Sakrili smo lice od napasti,

Koja hoće da nas sve uništi.


Mnogi sada koriste priliku,

Pa se trude, kao da nas tješe

Ja ne sumnjam u učene ljude,

Al i oni mogu da pogriješe.


Šta se sada iz svega krije,

Da li kazna ili opomena,

Ja se nadam da će ovo proći,

Jer su prošla i gora vremena.


(Mislim da je ovo pretjerano,

Nisam samo ja sa ovim stavom,

Bog nam dragi razum podario,

Da mislimo i sa svojom glavom.)


Denijal D. 10.05 2020-Napisano u noći Bedra 1441 h.g.


********************************************


Pametni smo i sve znamo


Pametni smo i sve znamo,

Zato nam je baš ovako,

Kritika nam jača strana,

Upravljat bi htio svako.


Kritika se naša tiče,

Politike, sporta, vjere,

Mjenjali bi sve i svakog,

Državnike, fudbalere.


I niko nam baš ne valja,

Profesori ni ulema,

Ne valja nam policija,

Korupcija nam golema.


Još kada bi samo mogli,

Iz fotelje ustat malo,

Nebi tada valjalo nam,

Ni u kući ogledalo.


(06.05. 2020-Denijal Dergić)


***************************


Šta da radim


Šta da radim, policijski sati,

Ni po putu ne mogu da hodam,

Oduvijek me muči ta dilema,

Zašto moram uvijek bit podoban.


Izašo bih ali nemam kuda,

Zatvoreno i ništa ne radi,

Ni ćevape pojesti ne mogu,

Uskoro ću umrijeti od gladi.


Oduvijek sam zaboravan bio,

Zato mogu sebi da oprostim,

Ćevapi su sad najmanje važni,

Ramazan je, hvala Bogu postim.


03.05 2020 -Denijal D.


*********************************


Da je meni


Imam sada samo jednu želju,

Da ti kažem ko rođenom bratu,

Da je meni da ja namaz klanjam,

U džamiji u našem džematu.


Dok prolazi ovo čudno vrijeme,

Osjećam se ko u živom blatu,

Da je meni da ja namaz klanjam,

U džamiji u našem džematu.


Vrijeme ide i prolazi brzo,

Uskoro će i lipe da cvatu,

Da je meni da ja namaz klanjam,

U džamiji u našem džematu.


Ništa nije vječno potrajalo,

Sada živim život po diktatu,

Da je meni da ja namaz klanjam,

U džamiji u našem džematu.


Sve će proći, pa i ovo vrijeme,

Sve će onda doći na naplatu,

Klanjaćemo ako Bog da skupa,

U džamiji u našem džematu.


(03.05.2020 Denijal Dergić)


*******************************


Sve će ovo jednom proći


Sve će ovo jednom proći,

Treba dobro to znamo,

I Ramazan i Korona,

Ostaće tek priča samo.


Ostaće tek priča samo,

O ljudima i nemoći,

Zatvorenim džamijama,

Sve će ovo jednom proći.


Sve će ovo jednom proći,

Možda sutra, prekosutra,

Ovi dani ove noći,

Osvanuće nova jutra.


Osvanuće nova jutra,

Dragi Bog je na pomoći,

On će nama bolje dati,

Sve će ovo jednom proći.


Vidjećemo kad sve prođe,

Nekog hajra u tom ima,

Ako Bog da poslije svega,

Možda bude bolje svima.

(Ako Bog da)

Denijal Dergić 02.05 2020


**************************


Stigao je Ramazan


Šta te briga za Koronom

Stigao je Ramazan,

Ne žali se ovom, onom,

Vec uljepšaj ti svoj dan.


Na sehur ti porani,

Svoju dužnost obavi,

Familiju okupi,

Sa njom džemat napravi.


Nije muka do vijeka,

Svome srcu olakšaj,

U kandilje pogledaj,

Salavate poslušaj.


Ko u kući živi sam,

Sabah namaz ko čeka,

Taj nikada nije sam,

Puna kuća meleka.


Na sehur ti porani,

Nikad ne zaboravi,

Rabbu dragom zahvali,

Sabah namaz obavi.


30.04. 2020 Denijal D.


**************************


Žalimo se uvijek nešto


Žalimo se uvijek nešto,

Žalimo se do detalja

Po volji nam ništa nije,

Uvijek nešto nam ne valja.


Kiša pada, žalimo se,

Žalimo se sunce grije,

Smetaju nam mala djeca,

Žalimo se na komšije.


Sa hranom je isto tako,

To je često izrečeno,

Ne paše nam kad je hladno,

Ne volimo prepečeno.


Na živce nam ljudi idu,

Koje dobro i ne znamo,

A do nas je vrlo često,

To nećemo da priznamo.


Žalimo se i na krizu,

Koja jako dugo traje,

Žalimo se na nafaku,

Na Onoga što je daje.


Možemo li na tren makar,

Pogledati drugu stranu,

Na bolesne i na gladne,

Što vidimo na ekranu.


Kiša nam berićet daje,

A sunce nas zlatno grije,

Da li ima išta ljepše,

Od djeteta što se smije.


Život se sa srcem voli,

Kad prihvatiš stranu svaku,

Stvoritelju tad zahvališ,

On nam daje svu nafaku.


(Denijal Dergić-15.04.2020)


******************************


Šta džamiju lijepom čini


Šta džamiju lijepom čini,

Koji su joj sve ukrasi,

Da li minber uređeni,

Da li mihrab il tepisi.


Šta džamiju lijepom čini,

Dal munara ozidana,

Dal dvoriste uređeno,

Ili možda abdesthana.


Šta džamiju lijepom čini,

Da li levha ispisana,

Da li luster ukrašeni,

Dal ograda opasana.


Ukras joj je džematlija,

Na namaze što dolazi,

Rabbu sedždu koji čini,

Smiren iz nje što izlazi.


On džamiju uljepšava.


(Denijal Dergić-13.04.2020)


*************************


Virus mržnje


Već odavno jedan virus,

Među nama svima hara,

Godinama ne prestaje,

Virus mržnje, virus straha.


Opasan je ovaj virus,,

On je poput neke kuge,

Plašimo se bližnjeg svoga,

I mrzimo jedni druge.


Dugo je već među nama,

Zbog njega se izjedamo,

Od bolesti ne možemo,

U komšiju da gledamo.


Neki ga i dalje šire,

Misle da ih čeka kruna,

A zbog njega svud okolo,

Mezarja i groblja puna.


Trebaće nam mnogo snage,

Ljubavi i mnogo volje,

Zarazu da pobjedimo,

Da bi svima bilo bolje.


(Denijal Dergić-11.04.2020)


**********************************


Petak po petak


Prolaze dani, petak po petak,

Fali mi sada džamijski kut,

Džuma po džuma a mene nema,

I tuga veća svaki je put.


Allahu dragi, najbolje znaš ti,

Šta nam je dobro a šta je zlo,

Zato nam podaj šta nama treba,

A šta nam ne treba, ukloni to.


Mislimo nešto da nam ne valja,

A ono ispadne dobro baš,

Šta nam je dobro, ne znamo sada,

Allahu mudri samo ti znaš.


Sa dovom sada ja tebe molim,

Podaj nam šta je dobro za nas,

Ti si Gospodar zemlje i neba,

Samo ti možeš donijeti spas.


Prolaze dani, petak po petak,

Običaj drag je prekinut,

I to će proći, sve je od Boga,

Inšallah kažem baš svaki put.


(Denijal Dergić-10.04.2020, petak)


**************************************


Neki se žale da nam neke zemlje ne pomažu a ja ovako razmišljam....

Nije naša Bosna za sadake


Pitanja se mnoga postavljaju,

Kroz mahale i naše sokake,

Što nam neki drugi ne pomažu,

Nije naša Bosna za sadake.


Nek pomažu oni koga hoće,

Nek poslove rade svakojake,

Ne treba nam tuđa milostinja,

Nije naša Bosna za sadake.


Prijatelji sad se pokazuju,

Nek pomažu slabe i nejake,

Nama dosta ovo što imamo,

Nije naša Bosna za sadake.


Znali smo se i prije mi snaći,

Oduvijek smo imali junake,

Što su znali Bosnu odbraniti,

Nije naša Bosna za sadake.


Dovoljna je nama naša vjera,

Što nas uči na sabure svake,

Možda ovo za nas dobro bude,

Nije naša Bosna za sadake.


(Nek pomažu na drugim stranama,

I nahrane sve gladne stomake,

Mogu oni samo ako žele,

Nije naša Bosna za sadake.)

...

(Denijal Dergić-07.04.2020)

******************************


Uđimo u naše bašče


Zarasle su naše njive,

Postale su teret svima,

A ostalo od davnina,

Berićet je baš u njima.


Živjeli smo ružan zivot,

Nadmeno i naprasito,

Obradimo našu zemlju,

Neka opet klasa žito.


Trebamo se probuditi,

Kao poslije kiše gljive,

Uđimo u naše bašče,

U voćnjake, naše njive.


Ne jedu se novčanice,

Kupovinom preko mjere,

Najslađe je kad iz bašče,

Svojom rukom se ubere.


(Denijal Dergić -03.04.2020)


*******************************


Ne hvali se


Ne hvali se sa bogatstvom svojim,

To je sada i jednom će proći,

Bogatstvo je velko iskušenje,

Sa sobom ga ponijet nećeš moći.


Kvalitete ne spominji svoje,

Ni uspjehe svoje, ni zasluge,

Ne hvali se merhametom svojim,

Sačuvaj ga u sebi za druge.


Zaslugama ne hvali se svojim,

Nikad one nisu samo tvoje,

Biće manje ako ih sabiraš,

Biće veće ako se ne broje.


Sa dobrotom ne hvali se svojom,

Neka ona u tebi se krije,

Nek se ona u tebi osjeti,

Nek potreban od nju se ogrije.


Nije nikad neko manje vrijedan,

Svi su isti kad pogledaš ljude,

Ne hvali se pobožnošću svojom,

Neka ona za Allaha bude.


( 02.04.2020)


***********************


Tespih


Napravimo skupa tespih,

Od hiljadu zrna,

Za budućnost ne brinimo,

Nije ona crna.


Pa zikrimo svi zajedno,

Po danu i noći,

Spominjimo Stvoritelja,

On će nam pomoći.


U islamu svakom biću,

Allah sreću nudi,

Izađimo iz ovoga,

Kao bolji ljudi.


( 01.04.2020)


*******************************


Džamijska se vrata zatvoriše


Džamijska se vrata zatvoriše,

Svak zastade sebe pitajući,

Kada će se opet otvoriti,

Kada ćemo u džamiju ući.


Suza suzu niz lice prestiže,

Stigla nas je tuga pregolema,

U kućama sada svi sjedimo,

Ni tavafa oko Kabe nema.


Sad u strahu Allaha molimo,

Da se ovo najbolje rješava,

Pitamo se da li smo mi krivi,

Pa se ovo nama sad dešava.


Strah se širi, panika nas hvata,

Zar džamija ne ostane prazna,

Mali mi smo da bi ovo znali,

Je li milost ili je to kazna.


Samo dova, vjera u Allaha,

Nikad više da posustanemo,

Džamije će opet pune biti,

Kada bolji ljudi postanemo.


(Denijal Dergić-26.03.2020)


******************************


Šta nas ovo snađe


Šta nas ovo snađe, pitamo se sada,

U panici silnoj drhtimo od straha,

Naše dove sada uputismo Njemu,

Da nas On zaštiti molimo Allaha.


Slušamo ljekare i pametne ljude,

Upijamo odmah njihove poruke,

Govore nam ono što odavno znamo,

Da se svi čistimo i peremo ruke.


Zato treba abdest uvijek uzimati,

To se znalo uvijek i prije belaja,

Držati se uvijek Allahovog puta,

On će nas izvesti iz ovog očaja.


U Allaha treba uvijek vjerovati,

I kada je svjetlo i kada je tama,

On uvijek pomaže u to sumnje nema,

Kao što je uvijek pomogao nama.


15.03.2020


***************************


Svi pričaju


Svi pričaju o Koroni,

Veliki nas snašli jadi,

A ne priča haman niko,

Umire se i od gladi.


U tišini i bez buke,

Galama im tu ne treba,

Gladna djeca šire ruke,

Jer nemaju komad hljeba.


Za Koronu lijeka nema,

Velike nas brige brinu,

A ne priča haman niko,

Da od bombi djeca ginu.


Dok padaju teške bombe,

O miru nas sada lažu,

Ruševine na sve strane,

A bogati pare slažu.


Istina se od nas krije,

Zato što je tužna ona,

Vakcinu će da naprave,

Pa će proći i Korona.

10.03.2020


************************


Selo...


Seoski je život dobar bio,

Ali isto prepun teškog rada,

Od izlaska do zalaska sunca,

Radilo se baš teško nekada.


Zato mnogi odoše sa sela,

I na selo tek dođu kadkada,

Da rodbinu staru samo vide,

Hvale selo, al se drže grada.


Prazna sela, tek poneko stari,

Plodna zemlja poče da propada,

Sve je manje stoke u štalama,

Sve se manje zeleni livada.


I ostaše koji selo vole,

Da čuvaju prorijeđena stada,

Znojnim licem zemlju obrađuju,

Ti ne idu sa sela nikada.


Sa ljubavlju kad se zemlja ore,

I zalijeva znojem koji pada,

Biće svega, ako Bog nam dadne,

Za budućnost ne brine se tada.


Vratiće se opet ljudi zemlji,

Jer je ona nama zadnja nada,

Kad plugovi zemlju zaoraju,

Biće opet lijepo ko nekada.


20.10.2020


**********************


Jesam seljak...


Jesi seljak, to čujemo često,

Al ne možeš to da kažeš svakom,

Slobodno me tako nazovite,

Jesam seljak, zovte me seljakom.


Niko nije sretniji od mene,

Kad zapjevam ja svojim sokakom,

Ponosim se što na selu živim,

Jesam seljak, zovte me seljakom.


Najzdravijom ja se hranim hranom,

Jedem puru sa lukom češnjakom,

Neprskanim povrćem iz bašte,

Jesam seljak, zovte me seljakom.


Trakorom se može svagdje stići,

Ne vozim se vozom a ni vlakom,

Tu su konji ako baš zatreba,

Jesam seljak, zovte me seljakom.


Iz kuće se ujutro izlazi,

A ulazi sa prvim sumrakom,

Posla ima ko hoće da radi,

Jesam seljak, zovte me seljakom.


26.10.2020


**********************


Ostalo je pusto rodno selo


Ostalo je pusto rodno selo,

Na njivama korov izrastao,

Svud okolo kuće porušene,

Nikog nema gdje sam odrastao.


Nekad ovdje života je bilo,

Stara škola bila puna đaka,

Trebalo je čeljad prehraniti,

Radilo se od jutra do mraka.


Ali ništa nije bilo teško,

Lijepo bilo i starom i mladom,

Vesela je svaka ona kuća,

Kad se živi sa poštenim radom.


A dobro se nekada živjelo,

Svak imao ovce ili kravu,

Morali smo iz sela otići,

Da bi živu sačuvali glavu.


Ruševine prekrilo je vrijeme,

Uspomene još stare imamo,

Tuga svuda, nigdje nikog nema,

Tek sjećanja ostala su samo.


26.10.2020


*********************


Nema više starih običaja


Nema više starih običaja,

Polagano umire nam selo,

Svi otišli za boljim životom,

A lijepo se nekada živjelo.


Sve je tada bezbrižnije bilo,

Iz sokaka pjesma se je čula,

Radilo se lakše uz veselje,

Svud se čula šargija i frula.


Voćnjaci su naši zdravi bili,

Neprskane jabuke i šljive,

Posao se sa pjesmom radio,

Sa ljubavlju orale se njive.


I hrana je tad zdravija bila,

Pravila se naša stara jela,

I uveče opet svi zajedno,

Dolazili na sijela i prela.


Svega bilo a sreće najviše,

Na livadi mirno pasla stada,

Iz sela se rijetko izlazilo,

Tek ponekad išlo se do grada.


Niko više ne vraća se selu,

Samo priča iz rodnoga kraja,

Nema žetve, nema perušanja,

Nema više starih običaja.


25.10.2020


***************************


Komšija...


Svakom časnom istina je lijepa,

Taj ne voli lažna obećanja,

Prema svakom lijepo se ponaša,

A komšijom s puno poštovanja.


Neće nikom mnogo bolje biti,

Ko komšiju iz kuće istjera,

Nemoj nikad činiti nepravdu,

I ne ubij,svakom kaže vjera.


Drugačije Bogu se molimo,

Al smo isti u svemu drugome,

Mržnja nikom dobro ne donosi,

Neka svako ostane na svome.


Bogatstvo je ta naša razlika,

Ostanimo na istoj adresi,

Nemoj nikad činiti nekome,

Što ne želiš tebi da se desi.


Nemoj da te sa komšijom plaše,

Da ti mržnja u srcu zavlada.

Ovdje ima mjesta za svakoga,

I ne treba niko da nastrada.


Moramo se uvijek poštovati,

Jer nas isto zlatno sunce grije,

Da je htio, Bog bi odredio,

Da smo iste vjere i nacije.


22.10.2020


***********************


Našeg sela ni na karti nema


Našeg sela ni na karti nema,

Ko da nikad nije postojalo,

Ne može se ništa prepoznati,

Lijepo bilo da bi potrajalo.


Mislili smo da je negdje bolje,

Požurili pobjeći iz sela,

Ostavili stada i livade,

Svi skinuli seljačka odijela.


Svi pričaju lijepo im je bilo,

Al nikuda ne idu iz grada,

Pravdaju se kako nikog nema,

Nema ljudi a nema ni stada.


Sad bi neki i nazad krenuli,

Ali nemaju više gdje da dođu,

Sve bi dali kad bi samo mogli,

Sokacima starima da prođu.


I uvijek se baš o selu priča,

Stara priča uvijek ista tema,

Svako žali za prošlim vremenom,

Našeg sela ni na karti nema.


30.10.2020


****************************


Kišna dova

(Po istinitoj priči)


Pričala mi majka stara,

Sve je bilo ko Sahara,

Curica je mala bila,

U mekteb je odlazila.


Godina je sušna bila,

Hambare je ispraznila,

Nema vode u potoku,

Da napoji žednu stoku.


Velika je bila suša,

Zabrinuta svaka duša,

U hladu se svako krije,

Samo sunce jako grije.


Allah dragi milost nudi,

Odlučiše zato ljudi,

Baš svu djecu da pozovu.

Da učine kišnu dovu.


Skupili se kako treba,

Krenuli su od mekteba,

Samo jako sunce žari,

Poveo ih imam stari.


U vrelini toga dana,

Plitka bila rijeka Sana,

Niz obalu silazili,

Svi u rijeku zagazili.


U vodu su djeca stala

Sva zajedno aminala,

Bez grijeha su djeca mala,

Nebil malo kiša pala.


I sa neba bez oblaka,

Počela je kiša jaka,

Nisu stigli da se snađu,

Ni iz vode da izađu.


Allah dragi kišu dade,

Pa i suša tad prestade,

Majka kaže bilo tako,

Uz Allaha sve je lahko.


**************************


Rijeka Sana


Sastala se u planini,

Tri izvora ljepotana,

Krenuli su dalje skupa

Potekla je rijeka Sana.


U početku divlja bila,

Zdrava voda, baš zaista,

Dok je tekla prema Ključu,

Ljepotica, bistra, čista.


A Sana je tekla dalje,

Gubila se u brzaku,

Žurila je prema gradu,

Sanskom Mostu, imenjaku.


Mirnije je onda tekla,

Lijepa, tiha, baš u skladu,

Spuštala se mirno dalje,

Ka Prijedoru, lijepom gradu.


Od Prijedora tekla Sana,

Prema Uni, pored pruge,

Ka Bosanskom Novom gradu,

Prema ušću, nema druge.


A do Une kad je stigla,

I sa pjesmom opjevana,

Sestru Unu zagrlila,

Ljepotica rijeka Sana.


( 15.01.2021)


*******************************


Ada Kale


Od davnina Dunav teče,

Obale se nazirale,

Nigdje tako nije bilo,

Kao što na Adi Kale.


Sanjao je Miskin Baba,

Ostrvo i kuće male,

Ostavio sve bogatstvo,

Krenuo na Adu Kale.


Stigao je iz daljine,

Baš kada su ruže cvale,

Uz zahvalu dragom Bogu,

Došao na Adu Kale.


Nigdje nije ljepše bilo,

Oči su se odmarale,

Gledajući tu ljepotu,

Na ostrvu Ada Kale.


Iako ga više nema,

Mnogi ga i sada hvale,

Ostao je Miskin Baba,

Da pazi na Adu Kale.


Na ostrvu svega bilo,

Dok su ruže mirisale,

Ostale su samo slike,

Sjećanje na Adu Kale.


Ostrvo je potonulo,

I za njime mnogi žale,

Svako može svojoj kući,

Al niko na Adu kale.


( 07.01.2021)


**************************


Studentima iz Medine


Zaboravit nikad neću,

Dane hadža lijepe, fine,

Pri ruci nam uvijek bili,

Ti studenti iz Medine.


A došli su sa svih strana,

Jedine nam domovine,

U grad našeg Pejgambera,

Ti studenti iz Medine.


Sa najljepšim ahlakom su,

Sve najljepše osobine,

I ništa im nije teško,

Studentima iz Medine.


Ja ne sretoh u životu,

Nigdje takve omladine,

Hadžijama na pomoći,

Ti studenti iz Medine.


Zahvalnost im dugujemo,

Sve što za nas rade, čine,

Sa bismilom i osmjehom,

Ti studenti iz Medine.


( 16.01.2021)


********************************


Sulejmana šaha sin


Na pravom je putu bio,

Nije bio barbarin.

U Allaha vjerovao,

Sulejmana šaha sin.


I druge je poštovao,

Bio pravi domaćin,

Zaštitnik je slabih bio,

Sulejmana šaha sin.


Šerijat je on slijedio,

Nije bio tiranin,

U srcu mu pravda bila,

Sulejmana šaha sin.


Sanjao je domovinu,

I potomke, san je fin,

Znao je da poći mora,

Sulejmana šaha sin.


Da narodu bude bolje,

Odluči se za taj čin,

Krenuo je na put dalek,

Sulejmana šaha sin.


Život svoj je podredio,

Da sačuva Islam din,

U Sogutu smiraj nađe,

Sulejmana šaha sin.


(18.01.2021)


**********************


Rijeke u Bosni


Una, Sana i Sanica,

Jadar,Lašva Gomjenica,

Tara, Spreča, Stupčanica,

Zdena, Ugar, Starenica.


Bosna, Brka, Bioštica,

Crna rijeka, Semešnica,

Vrbas, Tinja, Kruševica,

Miljacka i Željeznica.


Radobolja, Rakitnica,

Rama, Buna i Bunica,

Neretva i Neretvica,

Bregava i Trebišnjica.


Drina, Bliha, Lepenica,

Pliva, Prača i Krušnica,

Japra, Žepa i Bistrica,

Bosanka i Bobovica.


Žujevina, Turjanica,

Ukrina i Duboštica,

Usora i Rakovica,

Kreševka i Trešanica.


Piva, Rzav i Drežnica

Krupa, Uvac, Jesenica,

Turjak, Unac, Treštanica,

Volar,Zgošća, Vođenica.


I jos mnogo ljepotica....


*******************************


Ima jedna rijeka (Una)


Ima jedna lijepa rijeka,

Što protiče kroz gradove,

Jedina je po ljepoti,

Ta rijeka se Una zove.


Plahovita a pitoma,

Ona spaja naše snove,

Dok žubori, ko da pjeva,

Ta rijeka se Una zove.


Ima jedna čudna rijeka,

Voli prugu i vozove,

Pa sa prugom skupa plovi,

Ta rijeka se Una zove.


Ispjevana u pjesmama,

Ima ljude i mostove,

Ljepoti se njenoj dive,

Ta rijeka se Una zove.


Ima jedna bistra rijeka,

Unske lađe po njoj plove,

Što obale svoje grli,

Ta rijeka se Una zove.


(Denijal Dergić)


***********************************


Starenica, Kozaračka Rika


Ima jedna ljepotica,

U oku mi njena slika,

Neko kaže Starenica,

Neko kaže samo "Rika".


Izvor joj je na Kozari,

Prelijepoga krajolika,

I ništa je baš ne kvari,

Kozaračka naša Rika.


Baš je vole Kozarčani,

I njima je svima dika,

Dok se spušta ka pilani,

Kozaračka lipa Rika.


Malo veća od potoka,

Dok protiče kraj Mutnika,

I Kalate, kratkog toka,

Kozaračka bistra Rika.


Neko kaže Starenica,

Neko kaže samo Rika

Dok je čeka Gomjenica,

U oku mi njena slika.


( 26.01.2021)


***********************


Ima jedna rijeka...


Krajina se sa tobom ponosi,

Rijeka dana, u emanet nama,

A ostali mogu da zavide,

Jedina je, ali nije sama.

Istina je, najljepša si svima,

Što donosi sreću i nafaku,

Ko djevojka jos neisprošena,

A prosaca na svakom koraku.


Ljepota je tvoja neprolazna,

Evropa ti zavidi al krije,

Pošto poto želi te imati,

O cijeni da pita ne smije.

Tebe vole i svi znaju za te,

I svi vole biti u tvom hladu,

Cijenu tvoju ne mogu da plate,

A ne mogu da nam te ukradu.


Ukrali bi oni tebe nama,

Nikada te nebi ni vratili,

Al si naša do Sudnjega dana.


(Pročitajte velika slova vertikalno za naziv pjesme)


*****************************************


KASIDA O SULTAN FATIHU


Od vremena Sulejmana šaha,

Ertugrula, gazije bez straha,

I Osmana, prvoga sultana,

Nije bilo takvoga insana.


Redali se osmanski sultani,

Sa tekbirom svi su dočekani,

Nosili su poruku islama,

Svanulo je nestala je tama.


Murat drugi kada dobi sina,

Ostvari se velika istina,

Mehmedu je ezan proučio,

On će biti sultan, odlučio.


Mehmed nije imao mahana,

Učio je od dobrih insana,

Na čelo je carstva rano stao,

Za pobjede on je samo znao.


Voljeli ga ljudi sa svih strana,

Zbog njegovog dina i imana,

Jer gazije takvog nigdje nema,

Voljela ga i časna ulema.


I sa vojskom od mnogo hiljada,

Došao je blizu Carigrada,

Gledao je zidine od grada,

U njemu se tad rodila nada.


Časna vojska u pobjedu kreće,

Odustati od tog puta neće,

Borba bila po danu i noći,

Jer pobjeda jednom mora doći.


Za pobjedu ne treba da brine,

Probijene od grada zidine,

Pobjeda se islamska proširi,

Sa svih strana čuli se tekbiri.


Istanbul je Fatih osvojio,

I svome ga carstvu pripojio,

Od pobjede, baš od toga dana,

To je bilo sjedište sultana.


Sultan Fatih nije mirovao,

Za pobjede on je samo znao,

Išao je on dalje bez straha,

Vjerovao čvrsto u Allaha.


Došao je do Drine i Bosne,

Da donese vijesti nam radosne,

U Bosnu su stigli novi dani,

Čekaju ga radosno Bošnjani.


Čekaju ga bez imalo straha,

Da prihvate vjeru u Allaha,

Radosni su, na pravoj su strani,

Postali su mnogi muslimani.


(Denijal D.-19.01.2021)


*****************************


Do godine u Bosni


Iza nas su godine,

I dani sudbonosni,

Srešćemo se inšallah,

Dogodine u Bosni.


Morali smo otići,

Zbog toga smo žalosni,

Vidimo se inšallah,

Dogodine u Bosni.


Svud u svijetu cijenjeni,

Vrijedni i plodonosni,

Srešćemo se inšallah,

Dogodine u Bosni.


Svoju zemlju volimo,

Zbog susreta radosni,

Svi zajedno inšallah,

Dogodine u Bosni..


Kad se bagrem zabijeli,

Cvjetovi medonosni,

Srešćemo se inšallah,

Dogodine u Bosni.


(Denijal Dergić)


**************************


Ako Bog da u medresu


Uskoro ću da se selim,

Promjeniću ja adresu,

I tome se baš veselim,

Ako Bog da u medresu.


Radujem se jako tome,

Emocije me ponesu,

Ostavljam te rodni dome,

Ako Bog da u medresu.


Izbor mi je to najbolji,

Uspješni tu đaci jesu,

I sve mi je baš po volji,

Ako Bog da u medresu.


U Islamu tu se živi,

A ja volim bit u fesu,

Srce toj se školi divi,

Ako Bog da u medresu.


*********************


Nešto Bosansko...


Bosanski Novi i Skender Vakuf,

Zajedno zemlju Bosnu krase,

Bosanski Brod je oduvijek bio,

Bosanska Dubica na Uni zna se.


Bosanska Gradiška kraj Save sniva,

Bosanski Kobaš u Bosni ima,

Imena ova nešto mi draga,

Eh da su barem draga nam svima...


******************************


Francuzica


(babi mom i o jednoj kapi)


Nekada se skromnije živjelo,

Ali ljepše to je činjenica,

Svi odrasli kape su nosili,

Svak je znao šta je francuzica.


Kad je babo izvan kuće bio,

Tad je bila velka besparica,

Al gologlav nikad bio nije,

Na glavi mu bila francuzica.


Na sabah je redovno ustajo,

Trebala mu nije budilica,

U džematu sabah on je klanjo,

Na glavi mu bila francuzica.


Preselio odavno je babo,

Evo sad će osma godišnjica,

Kažu da sam isti kao i on,

Na glavi mi ona francuzica.


Vremena su došla neka druga,

Čudna ova sada današnjica,

Gologlavi haman svi hodaju,

I ne znaju šta je francuzica.


Denijal D. (17.10.2020)


******************************